• Kategorija: Vijesti

127516897_381502223072955_718505146485571896_n.jpg

Obzirom da smo se tokom prethodnog mjeseca podsjećali na stil života Muhammeda a.s., ovom prilikom donosimo nekoliko primjera iz života prethodnih Allahovih poslanika. Riječ je o primjerima koji ujazuju na poziciju namaza u njihovim životima. 

 

Ovi primjeri su izvorno navedeni u tekstu Šljivo Mehe, obvjavljenom u IIN Preporod.

 

NAMAZ POTOMAKA KAO ELEMENTARNA PREOKUPACIJA (PRIMJERI JAKUBA A.S. I IBRAHIMA A.S.)

 

Kur’an bilježi Jakubovo, a.s., pitanje koje ovaj poslanik na samrti u vidu testamenta postavlja svojim sinovima: Kome ćete se, poslije mene klanjati? (Kur’an, 2:19)

 

Briga za duhovno nasljedstvo i zaostavštinu praktičnog, živog islama u slučaju Poslanika najcjelovitije se prepoznaje u njihovom predanom i skrušenom učenju dovâ Gospodaru svjetova da potomstvo koje ostavljaju iza sebe klanja namaz.

 

Ibrahimova, a.s., strahovanja od toga da njegovi sinovi budu zatočenici i žrtve do tada preovlađujećeg idolopoklonstva, kao i njegov krajnje ljudski osjećaj zebnje za sigurnost potomstva u kotlini u kojoj se ništa ne sije, uobličen je u kur’anskoj dovi koju muslimani i danas uče u namazu, ali i u trenucima svoje nesavladive roditeljske brige i nade: Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju! (Kur’an, 14:40)

 

Pored mnoštva počasti koje je Ibrahim s.s. kao poslanik imao (u časnom Kur’anu nazvan je halilurrahman, prijatelj Milostivog, opisan je kao kaniten-lillahi – pokoran Allahu, dž.š., u svakoj situaciji, jedan je od peterice ulul-azm poslanika. Muhammed, a.s., susreo ga je na sedmom nebu leđima naslonjenog na nebesku Ka‘bu – Bejtu-l- ma‘mur, hram u koji svaki dan uđe sedamdeset hiljada meleka.

 

Premda odlikovan navedenim, Ibrahimova s.s. preokupacija bilo je pitanje hoće li njegovi potomci obavljati namaz. Lekcija o redanju prioriteta.

 

NAMAZ I POKRETAČKA ENERGIJA (PRIMJER MUSAA A.S.)

 

U blagoslovljenoj dolini Tuvâ Stvoritelj se obraća poslaniku Musâu, a.s., podsjećajući ga na namaz kao najtrajniji vid sveprožimajuće svijesti o Bogu. Tek sa tom sviješću koja je oblikovala i učvrstila um i spoznaju svih ranijih vjerovjesnika Musâ, a.s., se sa darovanim mu‘džizama može uputiti oholom faraonu.

 

Prije svakog velikog životnog ispita, a naročito prije poslaničkog poziva koji je u znaku upućivanja ljudi, oslobađanja od duhovnog i fi zičkog ropstva kojem su izloženi cijeli narodi, neophodno je obnoviti sjećanje na Izvor sve snage i moći.

 

“O Mūsā Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obuću svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuvâ. Tebe sam izabrao, zato ono što ti se objavljuje slušaj! Ja sam, uistinu, Allah, drugog Boga osim Mene nema; zato se samo meni klanjaj i molitvu obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio!” (Kur’an, 20:11-13)

 

Prateći kazivanja o Musau, a.s., raspoređena u nekoliko kur’anskih poglavlja, uočava se isticanje namaza kao glavnog psihološkog, motivacijskog i umirujućeg sredstva koje je Musau, a.s., i njegovom bratu Harunu, a.s., stajalo na raspolaganju u totalitarističkom sistemu faraonove apsolutističke vlasti.

 

NAMAZ KAO NEODVOJIV DIO IDENTITETA (PRIMJER ISA A.S.)

 

Kur’an bilježi razgovor Isaa, a.s., sa članovima porodice h. Merjeme u kojem se na slikovit i upečatljiv način ističe svevremenski značaj namaza kao drevnog bogoštovlja.

 

Onemogućena da svojim članovima porodice objasni kako je zatrudnjela i rodila sina, h. Merjema pokazuje na dijete u bešici. Zahvaljujući od Allaha, dž.š., darovanoj mudžizi, Isa, a.s., u bešici progovara i kazuje za sebe da je Božiji rob i poslanik koji će molitvu – namaz obavljati i milostinju dijeliti dok god je živ: ... i učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem. (Kur’an, 19:31)

 

Dakle, jedna od prvih odrednica vlastite ličnosti kojom Isa a.s. opisuje sebe tokom manifestacije ove mudžize jeste praksa obavljanje namaza.

 

 

Error: No articles to display